Transferne cijene su cijene po kojima se prodaje roba, pružaju usluge ili prenosi materijalna ili nematerijalna imovina među povezanim osobama.
Povezanim osobama, prema Zakono o porezu na dobit, smatraju se osobe kod kojih jedna osoba sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu druge osobe, ili iste osobe sudjeluju izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu društva.
Osnovno načelo koje treba važiti prilikom određivanja cijena među povezanim osobama je načelo tržišnosti „arm’s length“. Ako se između povezanih osoba u njihovim poslovnim odnosima ugovore takve cijene ili drugi uvjeti koji se razlikuju od cijena ili drugih uvjeta koji bi se ugovorili između nepovezanih osoba, tada se sva dobit u svoti u kojoj bi bila ostvarena, kad bi se radilo o odnosima između nepovezanih osoba, uključuje u poreznu osnovicu povezanih osoba.
Rizik povezan uz transferne cijene jest rizik prelijevanja dobiti iz jednog povezanog društva u drugo povezano društvo. Dodatan rizik predstavlja i činjenica ukoliko je jedno od povezanih društava nerezident pa u tome slučaju možemo govoriti o prelijevanju dobiti u inozemstvo.
U praksi se susrećemo sa slučajevima visokih kazni i dodatnih poreza međunarodnih korporacija zbog nepravilno utrđenih transfernih cijena. To je prema mišljenju mnogih danas jedno od najznačajnijih poreznih pitanja.
Studija o transfernim cijenama svakako će eliminirati rizik za trgovačko društvo no istovremeno će biti i pokazatelj uspješnosti u usporedbi sa sličnim društvima na tržištu.
Transferne cijene uređene su Zakonom i Pravilnikom o porezu na dobit, Općim poreznim zakonom, Priručnikom o nadzoru transfernih cijena.
Propisi o transfernim cijenama odnose se odnose se i na povezane osobe koje su rezidenti ako jedna od povezanih osoba ima povlašten porezni status, odnosno , odnosno plaća porez na dobit po stopama koje su niže od propisane stope ili je oslobođena plaćanja poreza na dobit ili ima u poreznom razdoblju pravo na prijenos poreznog gubitka iz prethodnih poreznih razdoblja.
Poslovni odnosi između povezanih osoba priznat će se samo ako porezni obveznik posjeduje i na zahtjev Porezne uprave pruži podatke i informacije o povezanim osobama i poslovnim odnosima s tim osobama, metodama kojima se koristi za utvrđivanje usporedivih tržišnih cijena i razlozima za odabiranje konkretnih metoda.
Kako bi se ispunili zahtjevi članka 13. Zakona o porezu na dobit, naša preporuka je izrada studije o transfernim cijenama, koja služi kako bi se dokazalo načelo nepristranosti prilikom određivanja cijena u transakcijama među povezanim društvima. Članak 13. Zakona o porezu na dobit ne propisuje obvezu izrade studije o transfernim cijenama, no navodi da je istu potrebno predati na zahtjev Porezne uprave.